Samo je Sunce ravnodušno
Jedna zraka u jednom minutu
U pobjedi i porazu
Kao kad pijevac kukuriče
I tako svaki dan
Plač i smijeh
U tihom pristaništu
Do vaskrsenja.
Samo je Sunce ravnodušno
Jedna zraka u jednom minutu
U pobjedi i porazu
Kao kad pijevac kukuriče
I tako svaki dan
Plač i smijeh
U tihom pristaništu
Do vaskrsenja.
Krenuli smo na kraj svijeta
I onda je svijet stigao prije nas
Kraj svijeta (ne) postoji
Na kraju stoji tačka
Nije je bilo u naslovu aranžmana
Koji si rezervisala 9 mjeseci unaprijed
Stavili smo bicikla na ramena
I peli se stepeništem do zida
Sa kog se vidio gotovo čitav svijet
I on je vidio nas sa minus dioptrijom
I šalio se sa nama
Umjesto nas i svijeta, razapeli smo šator
Divna je noć bila
Da ne kažem
Sjajna furka
Komitet radosti je rekao:
“Znam šta ste radili na kraju svijeta”
Ali to ti neću reći
Osim da je ipak sjajna furka.
Ne volim pregovore
Dogovore
Ugovore
Volim živu i toplu
Riječ
I sav taj Beč
I sav taj Beč.
Zaglavio sam se u liftu
Sa Radomirom Konstantinovićem
Između šestog i sedmog sprata
Jedva sišli u prizemlje
Rekao mi je da je nevolja živjeti
Visoko
A i sreća u isto vrijeme
Ukoliko se prizemljiš
Kad je ateriranje
Jedina radnja
U kojoj bi čučeći
Dočekao pad lifta
A to je izvijesnost
Titova sajla
Više ne drži
Sve škripi
Kao i hod po mostu
Kad je vjetar jači od daha
Tad sam ti rekao:
“Probudi se dušo
Bježi od zala
Kraj je blizu
Nova je furka
Nova je nafaka
Kao kad Gile pjeva
Da si tako jaka.”
Prva će vrlina otići u vječnost
Jer ljubav vaskrsava zajedno sa brojem naših dana.
Odbjegli smo jednog jutra
Da bi se vratili sebi
Prvo mora da se ode
Da bi se (sve) vratilo
Nije ni imalo šta da se vrati
Nismo imali
Ni gdje
Ni kome
Osim sebi
A sebi možda ne trebamo
Što je sasvim dovoljno
Da se skuje plan povratka
Za nastavak putovanja
Raspremila si sobu
Uredno
Poplaćala račune
Zlatni su prvi dani u mjesecu
U Njegoševim ulicama
Sa najdužim poljupcima i tučama
Kofer ne raspakuješ
Otvaraš i zatvaraš po mjeri
Izvlačiš stvari koje ti ne trebaju
Kao eksponate po galeriji
Tako si i mene našla u pridžepku
I svaka je linija
Život
Mangup vještice
Koja je
Sama produžila
Trajanje ulične rasvjete
Ispred zapuštene fabrike
Gdje se ljubi, bije i ne prestaje
U prašini koja uveče liči
Na tvoje oči u taštini.
Kretao se karavan
Nečujan
Kao sjen nevidan
Kretao se noću
Po punom mjesecu
Koji je razdanio put
U rumenom miru
U dubokom moru
Žene su svicima javile
Da će kad svane dan
Četiri vjetra odnijeti
Karavan
Na sve strane svijeta.
Mjesec je napunjen znanjima
O onom kog smo voljeli
I koga volimo
Kao prosut krčag mlijeka
Pun nas je
Univerzum.
Prodao sam Sto godina samoće uz toplu preporuku i traljav flert
Bio jeftini gizdavac iz prostora u prostor cijelog Makonda
Ljubav kupio za samo 1.99 iz monetarnog fonda
Prije totalne rasprodaje
Ono što prekostane se ne trži i ne kupuje
Narod kaže
Ima kod Kineza
Ili u Njemačkom zanosu
Kad Liriku Itake i komentare
Iščitam prije mraka
Jer sam zaboravio vjetrenjaču na Kosanici
A struje više nema…
Pa nema
Osim u moru i ljudima
Zato se slatko nasmijem
U hladnoj vodi
Dođe mi misao
O tome
Kako bi ti sve ove šejtane
U flašu zatvorila.
Šta je sreća nego sretanje
U susretanju smo
Za vazda je trajanje
U bliskoti i radosti jedino jesmo.
Sretan je dan kad smo za-jedno
Bliskost je lik koji ljubimo
Kad u isti čas živimo i umiremo
Za radost kroz sjeni se borimo.