Odbjegli smo jednog jutra

Da bi se vratili sebi

Prvo mora da se ode

Da bi se (sve) vratilo

Nije ni imalo šta da se vrati

Nismo imali

Ni gdje

Ni kome

Osim sebi

A sebi možda ne trebamo

Što je sasvim dovoljno

Da se skuje plan povratka

Za nastavak putovanja

Raspremila si sobu

Uredno

Poplaćala račune

Zlatni su prvi dani u mjesecu

U Njegoševim ulicama

Sa najdužim poljupcima i tučama

Kofer ne raspakuješ

Otvaraš i zatvaraš po mjeri

Izvlačiš stvari koje ti ne trebaju

Kao eksponate po galeriji

Tako si i mene našla u pridžepku

I svaka je linija

Život

Mangup vještice

Koja je

Sama produžila

Trajanje ulične rasvjete

Ispred zapuštene fabrike

Gdje se ljubi, bije i ne prestaje

U prašini koja uveče liči

Na tvoje oči u taštini.

Leave a comment